Pozdrav svima… Evo, ja imam glup problem. U stvari, to nije problem, to je stanje.

U dugoj sam vezi. Momče i ja se slažemo i dopunjujemo godinama već. Od malih nogu sam bila ispravnih stavova, uvijek svakom momku vjerna i odana, nikad sebi nisam dozvolila da malo “poludim“… Nažalost, većina mojih drugarica nije takva…Svima su se desili neki drugi momci, sitne prevare…Za njih iskušenja nisu postojala, samo prilike za prevaru i “mladi smo, kad ćemo ako nećemo sad…” i sl.

Nažalost, sa glavom punom takvih priča, ja sam prije 2 godine, uletjela u nešto što zovu “tajna veza”…(Ne krivim svoje drugarice, nego svoju ludu glavu). Necu Vas zamarati kako se neko ko je cijeli život protivnik prevare (jel mi iste nemaju ama baš nikakvog smisla) snašao u takvoj situaciji, ali bilo je tragi-komično… Moja tajna veza je bio nažalost prelijepi momak koga poznajem godinama, jer su nam mame prijateljice. Nekako smo se sreli poslije dugo vremena, i dogovorimo se da on dođe kod mene na kafu. Godinama se znamo, on u dugoj vezi, ja u dugoj vezi, mame prijateljice… Nisam iskreno nista predosjećala… Uz kafu i ugodan razgovor, druženje se nastavilo telefonom, pa sms porukama, pa još jednom kafom i onda poljubac i cijeli moj život je tog trenutka otišao u đavola.

Voljela sam momka sa kojim se zabavljam, nisam željela da ga ostavim, ali sam se zaljubljivala u ovog drugog. Kako je to moguće, ne znam… Uglavnom, presjekli smo poslije nekog vremena, jer je situacija izmicala kontroli… On mi je čak u jednom trenutku predložio da bukvalno pobjegnemo, jer je bio pred ženindbom, i ispao bi haos da je ostavio svoju djevojku… Ja nisam željela da ostavim svog momka, i samo sam se pitala da li gubim razum i ako volim svog momka zašto to radim. Ja sam presjekla i on je otišao.

Moja veza je stabilna, puna ljubavi, i jedino sto u njoj ne valja sam ja. Često me i grize savjest, i pitanje da li sve da priznam , olakšam sebi… Ali, plašim se da ću mog dečka povrijediti za cijeli život, možda i vezu uništiti… Kajem se što sam uletjela u to, iz igre, i napravila sebi emotivni haos…

Ovo pitanje me muči, zato što ću se ove godine vjeriti, slijedece udati… Najveca nebuloza je što sam ja tada bila ama bas sretna i ispunjena u svojoj vezi, i nisam tražila pažnju, nisam se svetila, nije bilo potrebe za tajnom vezom, za prevarom…(a kad za prevaru postoji opravdanje). Život se poigrao sa mnom.

Poenta je da je moja veza takva, da o svemu pričamo, i vjerujem da ce ovo biti jedina tajna između nas…