Često se može čuti da su žene emotivnije od muškaraca. Da li to znači da su muškarci “operisani” od svojih emocija?
Ponekad je to zaista tako, ali postoje muškarci koji pomalo i pokazuju svoje emocije. Jedan od njih je i Pol Ogredi, autor knjige “Ja, tata iz Irske”.
Pol u knjizi piše o svom životu, a posebno o očinstvu koje ga je na neki način i podstaklo da istraži svoje emocije.
– Ono što mi je nedostajalo nije bilo izražavanje emocija, već potvrda od strane muškog društva da bi one mogle biti korisne, čak i u najmuževnijim životnim trenucima… Ono što je moglo da bude od pomoći bilo je priznanje da su osjećanja, uključujući intuiciju, dobra stvar i da bi trebalo da budu dio analitičkog alata ma kakva me životna situacija snašla – piše autor.
Muške emocije – izuzetak, a ne pravilo
Svjestan je da i u najmodernijim društvima još uvijek preovladava vjerovanje da su emocije rezervisane isključivo za žene. U skladu s tim, vjeruje se i da muškarci onda ne znaju baš puno o emocijama, ali ni o intuiciji.
– Ako ste odrasli u društvu koje vjeruje da muškarci nemaju jaku intuiciju ili osjećaj za nešto, onda ste jedan od većine muškaraca na ovom svijetu koji koriste tek djelić svojih sposobnosti u interpretaciji ljudske prirode i svijeta. Na sreću, u mom su slučaju i porodica i škola su bila mjesta gde je bilo moguće izraziti ta unutrašnja zapažanja ili osjećanja, iako je priznavanje njihove vrijednosti bilo prije izuzetak nego pravilo – kaže autor.
Muškarci ne plaču
Naravno, mnogo toga vezanog za emocije krije se u vaspitanju. Žene su odgajane tako da im je dopušteno da, na primjer, zaplaču, dok je takvo ponašanje kod muškaraca nedopustivo još od djetinjstva.
Kod muškaraca je uvijek naglasak na onom praktičnom dijelu vaspitavanja. Toga je svjestan i Pol Ogredi ali smatra da takvo kruto vaspitanje dječaka ipak ne treba u potpunosti izbjegavati.
– Bez surovosti muškog vaspitanja i povremenog potiskivanja emocija, ne bih mogao da se suočim sa svijetom muškaraca. Sa 16 godina nepravedno sam otpušten s prvog posla. Suzdržao sam suze i stisnuo ruku vlasniku koji je znao da je za to kriv njegov poslovođa čije je odluke morao da se pridržava. Možda mi je u to vrijeme učinio i uslugu, naučivši me da stvari ne ispadnu uvijek onako kako očekujemo. Muškarci moraju da budu snažni i da će biti prilika kad će biti potrebno da sakriju emocije, ali ne uvijek. Bilo bi to kao da povećavate dug koji se na kraju ipak mora platiti – objašnjava autor.
Emocionalna inteligencija
Danas se više nego ikada naglašava važnost emocionalne inteligencije koja je, kako pokazuju brojna istraživanja, ključ uspješnosti u životu. Ali mnogi zapravo ni ne znaju šta znači biti emocionalno inteligentan, a Pol Ogredi je ukazao i na taj problem.
– Biti emocionalno inteligentan nije isto što i biti pretjerano emotivan. Našoj djeci je potrebna naša ljubav, potvrda da mogu da koriste svoje emocije, kao i pokoji udarac u guzicu jer je, što god oni hjteli da postignu, potrebno u to uložiti mnogo truda – ističe autor.
Iz svega navedenog potpuno je jasno da muškarci nisu “operisani” od svojih emocija. Društvo ih je naučilo da ih kriju, ali muški svijet se polako budi i upoznaje i tu svoju stranu.
IZVOR:srbijadanas.rs