Na kafi sa Sergejem Trifunovićem – Nervira me licemjerje i ljudska glupost
Poznat po svom nevjerovatnom glumačkom umijeću, ali i aktivizmu i humanitarnom radu, Trifunović zasigurno važi za one javne ličnosti koje nastoje svoju popularnost iskoristiti za prijeko potrebne društvene promjene. Njegov stav i glas na nepravdu i sve što se dešava oko njega nikada neće izostati, zbog čega ima veliki broj ljudi koji ga vole i uvažavaju ne samo kao odličnog glumca, nego i vrijednom ličnosti. U okviru ovogodišnjeg Tuzla film festivala, upravo je sa njim popijena jutarnja “kafa sa poznatim” koju su ispratili i brojni mediji.
Nakon priče o Tuzla film festivalu za koji ima samo riječ hvale, krenula je priča o njegovom radu, počecima, ali i nezaobilaznim socijalnim temama. “Ustvari, ja sam već od svog prvog nastupa zaradio. Desilo se to u mjestu u blizini Niša. Popeo sam se na stol i krenuo da izvodim splet pjesama. Svi su bili oduševljeni šestogodišnjim djetetom koji se tu našao, aplaudirali su i nakon što sam završio, rekao sam: “Dajte sad pare.” – Što se i desilo. Sutradan sam tati rekao da zaustavi auto i od toga sam sebi kupio sladoled.” – kaže Trifunović. Pored glume, htio se okušati u još mnogo toga, ali ono što je najviše iznenadilo je odgovor da je želio biti stolar. “To je nešto što vjerovatno nikada neću ostvariti, ali još uvijek bih to volio biti. To je čista umjetnost.” – kaže on.
Nervira ga licemjerje, ljudska glupost koja je, kako kaže, uvijek glasna, nepravda i pokvarenluk… Zato je mišljenja da čovjek ne smije biti gluh na određene stvari, što nerijetko javne ličnosti rade. “Velika je uloga da javna ličnost iznosi svoj stav o nekoj društvenoj promjeni, posebno ako sebe smatrate osobom koja nije puki zabavljač, šlager pjevač i slično.” – kaže on.
Koliko to zaista misli, pokazuje i njegov uvijek jasno iznijet stav u javnosti, ali i osnovana fondacija “Podrži život” koja uspjeva ostvariti rezultate kakve ni on sam nije očekivao. Primarno je osnovana radi liječenja djece, ali i toga što je nastojao stvoriti “zajedništvo među ljudima i empatiju koje je sve manje među nama.”
Smatra da, kakvo god vrijeme da bilo danas, svako se može izboriti za sebe, ukoliko to doista jako želi i čini sve da ostvari.