Visoka inteligencija svakako je prednost, ali nije i ključ za lakši, jednostavaniji, srećniji ili pak ispunjeniji život. U odgovoru na to može li inteligencija biti i prokletstvo nekima, psiholozi objašnjavaju da ona svakako može imati negativne strane, koje potvrđuju naučne studije.

Često razmišljaju umjesto da osjećaju

Visoko inteligentni ljudi mogu razumjeti osjećaje jako dobro, razmišljati i razgovarati o njima, alo problem je u tome što često neće osjećati olakšanje kod njihovog izražavanja. To je čest problem jako pametnih ljudi, posebno onih koji se sjajno izražavaju. Oni koriste riječi kao dimnu zavejsu. Manje komunikativni i verbalni ljudi svoja ponašanja koriste i kao izduvni ventil – povikaće, baciti nešto, rasplakati se, skočiti, plesati. Visoko inteligentni će pričati o tome kako se osjećaju, a kad završe s razgovorom, svi će ti osjećaji i dalje biti zarobljeni – kaže psiholog Markus Geduld.

Ljudi očekuju da uvijek zasijaju

Kod prepoznavanja visoko inteligentnih ljudi, društvo će od njih očekivati više – da budu najbolji u svemu, nebitno o kojem je području riječ, pa oni nemaju s kim da razgovaraju o svojim slabostima ili nesigurnostima. Na njima je veći pritisak da moraju uspjeti, zbog čega su pod stalnim stresom. To je vidljivo već i u mlađem dobu – djeca koja su inteligentnija generalno osjećaju više tjeskobe.

Teže nauče vrijedost teškog rada

Činjenica je da će inteligentniji ljudi znati bolje rasporediti svoje zadatke i brže obavljati posao, odnosno s manje truda nego što bi trebalo nekom ko nije tako inteligentan. Ipak, inteligencija ne vodi direktno uspjehu, a visoko inteligentni ljudi možda nikad ne razviju upornost koja im je potrebna za njega. Inteligencija postaje problem kad oni koji je imaju otkriju u ranoj dobi da ne treba toliko puno da rade kako bi pratili druge, pa nikad ne razviju dobre radne navike – ističu psiholozi.

Ljudima ide na živce kad ih ispravljaju

Bez obzira je li riječ o čavrljanju ili ozbiljnijem razgovoru, inteligentni ljudi najčešće imaju potrebu da ispravljaju druge ako kažu ili tvrde nešto pogrešno, a to znači da ih drugi doživljavaju kao pametnjakoviće koji su u društvu naporni.

Pretjerano analiziraju

Ljudi s visokom inteligencijom previše vremena troše na razmišljanje i analize, a u tome teško sebi mogu pomoći. Iz pretjeranih analiza proizlazi i previše brige, pa i otežana mogućnost odabira – inteligenti žele biti ziheraši u svojim odlukama kako bi bili uvjereni da nisu pogriješili, što je u većini životnih situacija nemoguće ponekad nužno osloniti se i na svoj instinkt, piše Express.hr.