Electro punk grupa „Monitors“ relativno je mlad sastav za koji će se u našoj zemlji tek čuti, ali koji jedinstvenim muzičkim izrazom članova kroz pjesme već „diže prašinu“ na evropskoj sceni. Kako kažu njegovi članovi, bend je zasnovan na prijateljstvu, a rođen je iz tri kulture, među kojima je i bosanska. Naime, jedan od članova je basista Emil Balić, porijeklom iz Bihaća s adresom u Parizu, a čiji otac Fuad Balić je svojevremeno svirao klavijature u bihaćkom bendu „Okus meda“. Upravo on je uz prijatelja i glavnog vokala benda Chrisa Remicka iz Liverpoola osnovao „Monitors“, a nedavno im se pridružio veoma talentovani bubnjar francusko-italijanskog porijekla Feodor Trotta.

Muzika „Monitorsa“ je prožeta različitim stilovima i utjecajima, od electro i techno zvuka poznatih DJ-eva kao što su Paul Kalkbrenner, Dusty Kid, Solomun, preko rocka i alternativne muzike bendova kao što su „LCD Soundsystem“, „Depeche Mode“, „Soulwax“, „MGMT“, no oni, kako naglašavaju, žele ipak kreirati nešto originalno i svoje.

Bend je do sada izdao jedan EP sa pet pjesama i već imaju lijep odjek na webzinovima u Francuskoj, Engleskoj, Kanadi i u Americi. Prije toga su objavili prve tri pjesme „Autodafe“, „Russian Dolls“ i „Encore“, a podijenjene reakcije izazvao je njihov posljednji, aktuelni singl „No Irish, No Blacks, No Dogs“, koji se odnosi na neke aktuelne političke teme.

– Ova pjesma je inspirisana plakatima koji su bili postavljeni u dvorištima nekih engleskih porodica tokom 50- tih i 60- tih godina. Takvi plakati su jasno pokazivali neshvatljiva trvenja među ljudima te epohe, a naročito dubok jaz i sukob koji je carovao između Britanaca i Iraca. Taj naziv smo izabrali zato što ti historijski događaji i te kako podsjećaju na današnja društvena kretanja u Evropi. Osjećamo da u mnogim zemljama postoji naelektrisana atmosfera, i da ljudi traže načina da jednostavno negdje „ispucaju“ tu naelektrisanost, nekada ne razmišljajući o posljedicama. Tu naelektrisanu atmosferu mi osjećamo i razumijemo. Ne možemo je ignorisati. Mnogi mračni ideali za koje smo mislili da su zakopani izranjaju na površinu. Imamo osjećaj da je sve više i više ekstremno, bilo da se radi o dobrim ili lošim namjerama. To nas na neki način zabrinjava. Zato često osjećamo potrebu da to izrazimo kroz našu muziku. I način na koji se izražavamo je taj da umjesto da pošaljemo poruku, mi više želimo da postavimo određen broj pitanja. Da probudimo svijest i interes za određene teme- kaže Emil Balić, koji dodaje da bend ne obrađuje samo političke i društvene teme, već da imaju i dobre pjesme za feštu i veselje.

Balić je rastao uz muziku „Bijelog Dugmeta“, Dine Merlina, „Divljih jagoda“ i sa njihovim bubnjarem Naskom, koji je inače školski drug njegovog oca.

– Moj otac je svirao sa gitaristom Sejfom Duratovićem, basistom Kemalom Gakovićem, te bubnjarom Zlatkom Pečenkovićem Pecinom, a nastupali su i sa Alenom Islamovićem. Tada sam bio mali i od tada se rodila moja ljubav prema muzici. Uvijek sam bio na bini sa mojim drugarima Erkom, koji je sada u grupi „Barbarela“ i Igorom koji je danas isto muzičar. Mama mi je iz Banjaluke i profesorica je literature, tako da sam i sa te strane naslijedio ljubav prema pisanju, umjetnosti i slikanju- govori mladi muzičar koji u Francuskoj također radi i kao producent, aranžer, te DJ u stilu deep-housa, techno i elektro muzike.

Velika želja i san „Monitorsa“ jesu koncerti u BiH i regionu, no za sada im nedostaju profesionalni kontakti kako bi to bilo urađeno kvalitetno. Sada najviše sviraju u Parizu, Strasbourgu, Reimsu i Bordeauxu, a ovog proljeća će ih čuti i publika u Londonu.